JANKOVIĆ, Josip

JANKOVIĆ, Josip, filozofski i teološki pisac (Vukovar, o. 1710 — Rim, 25. III. 1757). Filozofski i teološki studij završio u Rimu, gdje je predavao filozofiju te položio ispit za profesora teologije na generalnim učilištima. Vrativši se u domovinu, predavao filozofiju u rodnom gradu 1738–39, zatim teologiju u bogoslovnoj školi Generalnoga učilišta u Budimu 1739–49. Bio je vrstan crkveni pravnik i liturgičar, pa mu je provincijal F. Lastrić povjerio 1741. da s P. Lipovcem zastupa poslove Bosne Srebrene pred crkvenim nadleštvima u Požunu, a 1749. branio je u Beču interese samostana u Budimu. Kao povjerenik vrhovne uprave Franjevačkoga reda obavio je kanonski pohod u Provinciji sv. Ladislava (1739), Provinciji Presvetoga Otkupitelja u Dalmaciji (1751) i u Bugarskoj. U upravi Bosne Srebrene bio je kustod (1748–51) i provincijal (1751–54) te generalni definitor (1750). Pri diobi Bosne Srebrene zauzimao se za uspostavu podunavske provincije sa samostanima u Srijemu, Bačkoj i Ugarskoj, što je naišlo na otpor franjevaca u Bosni i Slavoniji, a i kasnija razdioba slijedila je političke, a ne regionalne granice, koje je on bio promicao. U rukopisu je ostavio spise Philosophia universa (Vukovar 1739) i De Deo uno (Budim 1745–50), koji se čuvaju u franjevačkoj samostanskoj knjižnici u Budimpešti.